fbpx

Nevoljno mokrenje – Urinarna inkontinencija

Šta je nevoljno mokrenje?

Nevoljno mokrenje se stručno naziva urinarna inkontinencija. To je jedan od najčešćih problema u urologiji. Nevoljno oticanje urina je znatno zastupljenije među ženama u odnosu na muškarce, što je posledica anatomsko-fizioloških razlika među polovima. Kratka uretra, odsustvo prostate, specifičan hormonski status i trudnoća su faktori koji uslovljavaju različitu učestalost oboljenja među polovima.

Seksualna funkcija i socijana interakcija mogu biti narušeni zbog razvoja straha od nevoljnog mokrenja i pojave neprijatnih mirisa.

Nekontrolisano mokrenje ometa svakodnevne aktivnosti, a nekada remeti i kvalitet sna. Osobe sa ovim problemom često izbegavaju određene aktivnosti (poput treninga) kako ne bi rizikovali gubljenje kontrole zadržavanja urina, što može značajno umanjiti kvalitet života.

Tegobe su obično praćene osećajem sramote i umanjenjem samopouzdanja, pa pojedine osobe zanemaruju problem i izbegavaju obraćanje lekaru, naročito kada se radi o blažim slučajevima koji su najviše zastupljeni. Najčešće se viđa u trudnoći, nakon porođaja i usled opadanja nivoa estrogena u menopauzi. Gojaznost i pušenje značajno doprinose razvoju oboljenja.

Kod 20% mlađe populacije se obično javlja u toku trudnoće i uglavnom je prolaznog karaktera, a lekaru se treba obratiti ukoliko traje duže od 6 nedelja nakon porođaja.

Sa druge strane, nevoljno oticanje urina je ređa pojava kod muškaraca i gotovo isključivo je posledica benignog uvećanja prostate kod starijih i komplikacija nakon hirurških zahvata kojima se ovo stanje leči.

Prema tome, nekontrolisano mokrenje je problem koji se uglavnom sreće kod žena svih uzrasta, a povezano je sa trudnoćom, porođajem i količinom estrogena.

Nevoljno mokrenje – vrste i uzroci

Postoji više oblika nevoljnog mokrenja odnosno urinarne inkontinencije:

Stres urinarna inkontinencija je nevoljno mokrenje usled povišenja pritiska u trbuhu u toku smejanja, kijanja, kašljanja ili treninga, bez prethodnog osećaja potrebe za mokrenjem. Uglavnom se razvija nakon porođaja. Kod muškaraca se u retkim slučajevima može javiti nakon operacija na uvećanoj prostati.

Urgentna urinarna inkontinecija je nevoljno mokrenje usled nemogućnosti da se potreba odloži dovoljno dugo kako bi se stiglo do toaleta. Umokravanju prethodi iznenadna potreba za mokrenjem koja je toliko jaka da se obično ne može dovoljno dugo odložiti. Povišenje pritiska u abdomenu može isprovocirati epizodu. Urin ističe u većim količinama, a nekada se bešika potpuno isprazni. Karakteristična za žene u menopauzi kod kojih postoji smanjenje nivoa estrogena, a često je simptom urinarnih infekcija. Kod starijih muškaraca je posledica benignog uvećanja prostate.

Mešana urinarna inkontinencija je kombinacija prethodno opisanih oblika i prusutna je u više od 30% slučajeva. Jedan oblik može biti dominantan,a najčešće je u pitanju stres-predominantna urinarna inkontinecija. Obično se javlja kod žena kao jedna od tegoba u menopauzi usled opadanja nivoa estrogena.

Nevoljno mokrenje kod žena

Nevoljno mokrenje kod žena se dešava tokom kašlja, kijanja, smejanja, treniranja ili seksulanih odnosa kada raste pritisak u trbuhu. Uzrok nevoljnog mokrenja kod žena je povećanje pokretljivosti (hipermobilitet) uretre.

Nevoljno mokrenje tokom odnosa je ozbiljan problem koji značajno umanjuje kvalitet života. Utiče na gubitak samopouzdanja, izbegavanje odnosa i osećaj sramote, čime se remete emotivne i partnerske veze i tako narušava mentalno zdravlje žene.

Uretra je cev dužine oko 5 cm koja odvodi urin iz mokraćne bešike i otvara se odmah iznad ulaza u vaginu. Celom svojom dužinom je u kontaktu sa prednjim vaginalnim zidom koji joj pruža glavni oslonac zajedno sa muskulaturom i vezivnim tkivom poda male karlice. Povećanje labavosti ovih struktura omogućava preterano pomeranje uretre tokom naglih promena pritiska unutar trbuha. To pomeranje izaziva opadanje pritiska unutar mokraćne cevi i tako izaziva nevoljno mokrenje.

Uzrok povećanja labavosti prednjeg zida vagine može biti porođaj. Stanje je obično prolaznog karaktera, ali nekada traje i duže od 6 nedelja kada treba potražiti pomoć lekara. Takođe, većina trudnica ima epizode nevoljnog mokrenja zbog povećanja pritiska na bešiku.

Najčešći uzroci nevoljnog mokrenja kod žena su trudnoća i porođaj. Razlozi su povećanje pritiska u trbuhu i povećanje labavosti prednjeg zida vagine.

Nekada se kod žena javlja iznenadna i nesavladiva želja za mokrenjem bez povećanja pritiska u trbuhu. To je drugi oblik nevoljnog mokrenja kod žena koji se naziva urgentna inkontinencija, a nastaje usled zadebljanja zida mokraćne bešike, njene iritacije ili oštećenja nervnih puteva koji kontrolišu refleks mokrenja. Navedene promene mogu biti posledica različitih neuroloških i kardiovaskularnih oboljenja, infekcije, kamena u mokraćnoj bešici, karcinoma, povreda, dejstva određenih lekova, starosti i opadanja nivoa estrogena.

Kao posledica ovih promena umanjuje se sposobnost bešike da se postepeno širi u toku punjenja urinom. Prema tome, pritisak u bešici naglo raste pa se javlja neodloživa želja za mokrenjem, a potom i nevoljno oticanje urina.

Problem nevoljnog oticanja urina kod žena usled jake potrebe za mokrenjem koja se ne može odložiti je najčešće posledica opadanja estrogena.

Bešika je hiperaktivna, često se kontrahuje, pa je prisutno učestalo mokrenje u malim količinama (polakiurija), što može izazvati ustajanje u toku noći (nocturia) ili umokravanje u krevetu (enuresis nocturna).

Gubitak urina u toku epizode hitnosti je posledica nemogućnosti da se nagon odloži, uglavnom zbog slabosti karličnog poda i hipermobilnosti uretre, pa se žene skoro uvek žale i na gubitak urina tokom naprezanja, bez prethodnog nagona. Dakle, urgencija je obično problem koji se, kao posledica starenja, nadoveže na već postojeću stres inkontinenciju. Veoma retko je problem izolovan, odnosno uretra ima dobar oslonac, ali su kontrakcije bešike toliko jake da nadvladaju mehanizme koji je drže zatvorenom.

Ovi simptomi su posledica starenja i menopauze. Sa godinama bešika gubi elastičnost, a nedostatak estrogena uzrokuje promene na sluzokoži vagine sa pojavom suvoće, iritacije i sklonosti ka infekcijama, što značajno doprinosi problemu učestalog mokrenja.

Nevoljno mokrenje kod žena – faktori rizika

Uzročnici razvoja oboljenja su mnogobrojni. Na pojavu nevoljnog mokrenja mogu uticati:

  • Trudnoća i vaginalni porođaj: nekontrolisano mokrenje je česta pojava za vreme trudnoće, a nekada se javlja nakon porođaja. Uglavnom je prolaznog karaktera, a rizik prelaska u hronično stanje je viši kod starijih trudnica.
  • Menopauza: smanjenje nivoa estrogena doprinosi razvoju degenerativnih promena na sluzokoži vagine (genitourinarni sindrom) sa smanjenjem elasticiteta, pa prednji zid vagine više ne pruža čvrstu potporu mokraćnom kanalu koji odvodi urin. Iritacija i česte urinarne infekcije u menopauzi doprinose i pojave urgentne inkontinencije, odnosno jake potrebe za mokrenjem koja se ne može dovoljno dugo odložiti. Zato je opadanje nivoa estrogena povezano sa mešanom urinarnom inkontinencijom.
  • Pušenje umanjuje sintezu kolagena koji predstavlja glavnu komponentu vezivnog tkiva i tako doprinosi starenju vagine. Vaginalni zidovi su labaviji pa je oslabljen oslonac za uretru.
  • Gojaznost: višak kilograma povećava pritisak u trbuhu i tako opterećuje i slabi pod male karlice.